WESTERN MAN-tajna društva
Tajnovitost je oduvijek svojstvena ljudima, prije svega muškoj populaciji, iako to na prvi pogled zvuči nevjerovatno jer su žene te koje uvijek nešto kriju i tajnuju. Ali na privatnom planu naravno. Od samog djetinjstva se mnogi dječaci udružuju i „osnivaju“ svoje tajne i super tajne organizacije koje su naravno plod igre i mašte, za trenutne potrebe odrastanja. Ali, neki od njih nikada ne odrastu, zauvijek ostanu zarobljeni u taj skriveni svijet mašte i igre koji se jednog dana preobrazi u realni svijet zavjera i skrivenih aktivnosti, a potom poprima oblike eksluzivne posebnosti, nadnaravne moći i izuzetne namjene.
Još u religiozno liberalnoj antici je dolazilo do formiranja takvih udruženja koja su poprimala oblike kultova, tajanstvenih okupljanja nekih ljudi koji su skrivanjem svojih aktivnosti sticali oreol tajne i tajanstvene moći. Jedan od njih je Kult Mitre, koji se začudno brzo proširio kroz Rimsko carstvo iz Persije, slaveći ratnike, dajući im poseban status i moć. Naravno nećemo reći da je ovo bilo tajno društvo, prije da je poprimalo jedan od oblika religije, ali njihova posebnost koja se odnosila isključivo na muškarce ratnike i to najbolje među njima, davala je ovom kultu oblik eksluziviteta, izdvojenosti od prosjeka. Pogotovo se to odnosi na sam čin inicijacije u kojem je novi član bio okupan krvlju tek zaklanog bika, koji na pomalo morbidan način govori da je ovo ipak bilo jedno „probrano“ društvo u koje nije bilo lako ući. Naravno da su članovi ovog kulta morali da budu najbolji među najboljima, primjer za sve ostale.
Još jedan primjer tajnovitog društva koje je ostavilo duboke tragove, makar i u sintaksi, jeste društvo plaćenih ubica ili Asasina iz Persije. Ova veoma efikasna organizacija, koja budi maštu poluobrazovanim knjiškim moljcima u današnje vrijeme da pišu i istražuju pogrešnu stranu istorije, bila je samo veoma dobro organizovana i trenirana grupa plaćenih ubica potpomognuta hašišom (riječ hašašin se mijenjala i krivila te je dobila svoj današnji oblik assasin ili atentator). Srećom po njih same, ali i druge, najezda Mongola im je stala u kraj, tako da je od njih ostala samo legenda, a poznato je da mitovi i legende mogu da stvaraju veoma privlačne slike od realno odvratnih prikazanja.
Koja su to tajnovita društva Zapadne civilizacije, koja su postojala ili čak i danas postoje? Društva oko kojih se plete misteriozni oreol, ponekad im se pripisuju nadnaravna svojstva i nevjerovatne moći. Da li je to tako? Da li oni zaista postoje ili je sve samo mašta? Da li su oni zaista moćniji od države ili je i to samo mit i legenda? U ovom poglavlju će zaista teško biti objektivan i vjeran činjenicama, jer o ovim društvima nema mnogo podataka, odnosno ima ih i previše ali su većina njih plod špekulacije i nagađanja, a ponekada i dezinformacije od strane samih pripadnika istih udruženja koja žele da skrenu pažnju sa sebe ili na sebe. Pokušaćemo da idemo srednjim putem, i da tražimo što je moguće objektivniji pristup istini.
Potpuno je prirodno da se određene grupe ljudi okupljaju radi zaštite istih ili sličnih interesa. Zanatski cehovi su jedan od najstarijih primjera tome. Uobičajeno je da se grupa ljudi koja dijeli iste korijene, obrazovanje, religiju, uvjerenja, okupi da čuva i štiti jedni druge. Danas nema ozbiljne zemlje bilo gdje u svijetu koja nema svoju poluskrivenu organizaciju u obliku tajne policije ili špijunske organizacije. To je moćan alat u upravljanju državom, neophodan da se savremena država vodi, čuva i sačuva. Ali, to su državni projekti, te organizacije su dio državnog aparata, pod nekim vidom kontrole države, a mi sada govorimo o nad državnim projektima, o organizacijama koje nisu pod kontrolom bilo koje države. Ili možda i jesu. A ko u stvari koga kontroliše?
Šta mogu biti ciljevi jedne takve tajne organizacije? Zašto se te osobe okupljaju (iako je oduvijek članstvo u ovim organizacijama bilo muški ekskluzivitet, u posljednje vrijeme razvojem feminističkog pokreta dolazi i do članstva nekih veoma moćnih žena, zato ćemo koristiti izraz osobe) oko jedne ideje ili grupe ideja? Da li je u pitanju altruizam ili moć, vjera ili nevjera? Krenućemo od prvih korijena tajnovitosti na Zapadu.
Templari
Već smo ih vidjeli kao vitezove Hrama, zaštitnke hodočasnika, skromne monahe koji na bijelom platnu na grudima imaju iscrtan veliki krst. To je manje više uobičajena predstava o njima. Ah, da, i njihov grb, na kojem se nalaze Solomonov hram i dva viteza na jednom konju, jedan iza drugoga. Ovo navodno treba da simbolizuje skromnost i krotkost, a prema današnjim psihoanalitičarima moglo bi da simbolizuje i homoseksualizam, ali, da se ne upuštamo u tako duboke analize.
izvor: sr.wikipedia.org
Činjenice koje se graniče s legendama, jer se radi o vremenski veoma udaljenom periodu, govore da su se oni, odmah nakon posjedanja Jerusalima u Prvom krstaškom ratu, smjestili u ruševine prvog Hrama, odnosno podno džamije Al Aksa, poslije Meke najsvetijeg mjesta muslimana. Kako su se krstaši zadržali skoro sto godina nakon toga na prostoru Jerusalima, oni su imali sasvim dovoljno vremena da kopaju i istražuju znane i neznane tunele ispod ovog brijega. Međutim, njima izgleda nije trebalo sve to vrijeme, jer su se nedugo nakon prvog ulaska u Jerusalim, oni najvažniji članovi reda pokupili i vratili odakle su i došli, u Francusku. Naravno da su iza sebe ostavili vjerne vojnike reda, koji su nastavili do kraja da izvršavaju povjerene im dužnosti.
Vrativši se kući, red se reorganizuje, postaje snažniji mnogobrojniji i nadasve finansijski mnogo uspješniji, na neki volšeban način. Oni postaju prvi lihvari, oprostite, bankari Evrope. Zahvaljujući svojoj razgranatoj mreži podružnica, a istovremeno slijedeći uobičajeno bezakonje tog vremena, oni su pomagali trgovcima i drugim poslovnim ljudima na taj način što bi im uzimali kolateral u mjestu A sa kojeg bi oni kretali, davajući im vješto načinjenu originalnu priznanicu od koje pljačkaši ne bi imali koristi, a kao nagradu bi njihov korisnik na mjestu B podigao određenu svotu novca, u bezbjednosti naravno ali značajno umanjenu od prve sume za stopu provizije, odnosno kamate, naravno. I, ovo su činjenice.
Dakle, počeli su da se bave biznisom, postajali su veoma veoma veoma veoma bogati kao organizacija. U ovom trenutku priče o njima, činjenice počinju da se miješaju da legendama i mitovima, sa izmišljenim i dosanjanim događajima. Najpopularniji u današnje vrijeme jeste jedan roman srednje lošeg američkog pisca koji je stekao slavu i bogatsvo uz pomoć te priče, a ta je da su oni, Tamplari, iz Jerusalema donijeli „nešto“, što ih je pozicioniralo u orbitu moći tog vremena. Naredna legenda ide dalje, pa kaže da je to „nešto“ Sveti gral, tj. čarobni kal u koji je natočena Hristova prečista krv sa krsta. Sljedeća legenda je još čudovišnija, oni su pronašli jevrejski zavjetni kovčeg sa svih deset Božijih zapovijesti. Na stranu činjenica da su Rimljani uklesali taj isti kovčeg u mural koji je opisivao osvajanje Judeje, kako ga u pompeznoj povorci unose u Rim. I, na kraju, još malo holivudske stvarnosti, ili legende po holivudu, oni su, Templari čuvali veliku tajnu Hristove nasljedne loze, jer je On bio oženjen i imao je dijete koje je nakon njegove smrti tajno prebačeno u Južnu Francusku. I sve je to naravno povezano sa Sionskim Prioratom o kojem ćemo govoriti malo poslije. Eto, toliko o legendama, mitovima i… tračevima.
Ono što jeste činjenica, da je francuski kralj Filip IV, zvani Lepi, bio u besparici. Kraljevima uvijek treba novac, zar ne, pa je on, budući da je imao veliki uticaj na Papu tog vremena izdejstvovao dozvolu da se lično razračuna sa tim jereticima Templarima. Godine 1312. Papa je zaista zabranio ovaj red a Lepi je to iskoristio da brutalno i veoma efikasno uništi Templare. Naravno da su preživjele mučili najsofisticiranijim metodama tog vremena nakon čega su svi složno priznali (a ko ne bi) da su služili Bafometa, da su imali homoseksualne odnose, da su imali ne hrišćanski obred inicijacije, i šta sve ne. Opravdanja nikada dosta kada uništavate nešto, makar i pogane i jeretičke Templare, koji su uništeni na petak 13. 1312. godine. Od tada ovaj datum i dan postaju „najnesretniji“ datum Zapadne civilizacije. Kinezima se naprotiv, ovaj datum sviđa, za njih je 4 nesretan broj.
Papa Klement V tajno se izvinio Templarima 1314. godine, što je veoma dugo ostalo skriveno u vatikanskoj biblioteci (kako dobra biblioteka koja krije tako mnoge tajne). Nije poznato da li je to peti Klement uradio stoga jer je njegov prethodnik Klement IV, umro samo mjesec dana nakon što je spaljen posljednji Veliki Majstor Templara, Žak de Mole koji je sa lomače prokleo Papu i Lepog kralja Francuske, nakon čega su jedan za drugim ubrzo obojica umrli. Moć kletve ili pritajena skrivena osveta nasljednika? Snaga tvrde ljute naravi koja i pored užasa podmetnute vatre koja prži i sažima u neizmjernoj boli, ipak ima silno uvjerenje i prkos. On uspijeva da izgovori ono što misli, makar i ružne riječi, u tom užasnom času, a njegove riječi odzvanjaju vijekovima.
Veliki Majstor, to je bila titula prvog među Templarima. Ako ništa drugo, to je ostalo kao naslijeđe, kao šapat koji se pronosi od usta do usta i tvori legendu, mit. A oni i danas izazivaju nedoumice, strepnje i jezovite patnje. Da li su zaista oni otkrili put za Ameriku? Da li su zaista oni sakrili nešto značajno, nešto što može da sruši sav katolički svijet? Da li su oni zaista nešto pronašli ispod Brda? Da li su oni… Teško je odgovoriti na ova pitanja, ali jedno je tačno, sve druge tajnovite organizacije koje su nastajale u vijekovima nakon njih, tvrdile su da su baš oni njihovi nasljednici i pozivali se na njihovo porijeklo.