WESTERN MAN – UVOD -VI

 – kratka istorija Zapadne civilizacije –

Rim

Rimljani su pokorili Grčku, vojno i institucionalno, ali je opšteprihvaćeno da je  grčka kultura pokorila pobjednika. Iako zvuči cinično i nepravedno, ali ovo je bio dobar dil, dobar trejd između dvije kulture. Grcima je trebao mir, bezbjednost i zaštita od samih sebe, relativan spokoj nakon vijekova borbi i ratova, a Rimljanima je opet trebala helenska kultura da oplemeni njihovu uzdržanu i hladnu narav. Oni su poznati kao civilizacija koja je umjela da „opljačka i uvuče u sebe“ pokorene kulture. Da ih podredi svojim potrebama i na kraju predstavi kao svoju (Etrurci), ali sa helenizmom nije išlo tako.                                          

slika etruskog muzičara

Rim je bio republika kada su osvojili Grčku. Poslije vremena kraljeva i tiranije i oni su se okrenuli demokratiji, na svoj specifičan način, i dalje zadržavajući većinska prava aristokratiji ali dajući određena prava i ostalim građanima. Velika i suštinska razlika je bila između patricija i plebejaca, aristokratije i običnog puka, njihovih prava ali i materijalnog stanja. Ipak, postojao je neki privid demokratije biranjem u Senat i na konzulska mjesta, ali isključivo od strane patricija. Plebejci su imali neki vid skupštine, u koju su opet oni birali viđenije građane, patricije ili vrlo rijetko, bogatije plebejce. Nije im bila nepoznata ni helenska demokratija, ali očigledno su mislili da su ipak oni superiorniji narod i superiornija demokratija. Zato i nije sve bilo tako harmonično u prvom vijeku okupacije, ali nakon toga u toku Carevine, helenizam doživljava svoj kulturološki uspon u okvirima Rimskog carstva.

Pravo priznanje i uspjeh helenske kulture u rimskom carstvu dolazi za vrijeme Nerona i Hadrijana, umjetnički naklonjenim rimskim carevima koji su bili prosto očarani statuama Fidije, Sofoklovim, Euripidovim i Eshilovim dramama, Homerom, Sokratom i Platonom, Aristotelom, te mnogim drugim međašima helenizma. Stoga rimska provincija Grčka dobija poseban status u rimskom Carstvu, čuvajući uspomene na sva njena prethodna dostignuća. U Rimu je tada stvar prestiža imati grčkog učitelja, čitati i govoriti grčki jezik koji uskoro postaje drugi zvanični jezik u Carevini. Čak i danas u Italiji, u skoro svakoj klasičnoj školi se uz latinski uči i grčki jezik. Na neki način Rimljani postaju zaštitnik i nasljednik grčke kulture. Zahvaljujući rimskim osvajanjima u narednim vijekovima ona se širi na zapad i sjever, u varvarske zemlje Germaniju, Galiju i Britaniju, pa i dalje.

Rimsko „civilizovanje“ zapada Evrope traje dugo. Ono je surovo i brutalno, nestaju čitavi narodi, a neki novi se pojavljuju po obodu carstva. Na puste prostore dolaze novi narodi, miješaju se sa ostacima starih, Evropa postaje topionica naroda koji će se u narednim vijekovima oblikovati u nacije. Rim svjesno oblikuje i formira  granice carstva, granice koje će i nakon nestanka Rima, vijekovima nakon njih međiti zapadni svijet od ostalih,  a u osnovi tog svijeta je duboko zakopana helenska kultura, kroz jezik, način života i način shvatanja svijeta. Zapitajte se samo koliko riječi u evropskim zapadnim jezicima ima korijen u grčkom ili latinskom jeziku. Vidjećete da je to veoma, veoma mnogo.

Mapa Rimskog carstva na svom vrhuncu oko 170 g. ne.
sh.wikipedia.org