EVER GREEN
ili
ko se to za… igra sa svjetskom trgovinom
Vječno zelenilo ili zimzelen bi bio nekako najpriličniji prevod ove engleske kovanice. Radi se o japanskoj brodskoj kompaniji za prevoz velikih tereta, pod punim nazivom Japan’s Shoei Kisen Kaisha, bar tako zvanično stoji u vlasničkim papirima. Nazive svojih brodova uvijek počinju sa tom rječju Ever, pa se brodovi imenuju kao Ever Given, Ever XXX… Ever nešto. Ova kompanija radi i zarađuje, učestvuje u našim životima a mi i ne znamo da ona postoji. Sve do prije nekoliko dana. Njihov brod Ever Given koji plovi pod panamskom zastavom, kao i mnogi drugi, nasukao se u Sueckom kanalu i to se žestoko popriječio svom širinom kanala. Kako je to moguće? Svjetska trgovina je u opasnosti. Kao da nam Korona nije bila dovoljna, sad još i ovo!
Odmah po blokiranju kanala javili su se neki ruski pratioci svjetske trgovine ili ruski hakeri kako to obično tvrde Amerikanci, koji su do detalja opisali rutu kojom je plovio Ever Green-Ever Given prije nasukavanja. I, gle čuda, ovaj omaleni brod od svojih skoro 400 metara dužine i skoro 60 metara širine, je plovio, plutao, krstario Arapskim morem prije ulaska u Suec kao da nije imao krmanoša ili nekoga da ga usmjeri kuda treba. Njegova plovna putanja je imala u najmanju ruku čudnu putanju, bar prema neformalnim izvorima koji su to objavili. Kako je to moguće?
Danas je zaista lako doći do ovakvih podataka jer postoje brojne aplikacije kojima je moguće pratiti plovne rute brodova, aviona, drumskog transporta. Sve je digitalizovano. Tako da ne čudi da ova slika postoji, ali zaista začuđuje plovni put Ever Given-a prije ulaska u suženje Sueca dok se pripremao manevrima za ulazak u tjesnac kanala. Da nije kapetan bio indisponiran ili je nešto drugo posrijedi?
Tako veliki brodovi kao što je Ever Green-Ever Given već odavno nisu samostalne izolovane ploveće kade sa brojnom posadom. Ne, odavno su to specijalizovane transportne jedinice sa minimalnom posadom, 5-10 osoba, čisto kao obezbjeđenje i administrativni radnici prilikom ulaska u luku. Sve ostalo obavljaju računari, i to na daljinu. Savršeni instrumenti satelitski prate sve brodove, uključuju autopilote i navigaciju, računaju brzinu vjetra i snagu talasa, prate meteo izvještaje i prilagođavaju plovne puteve kojim će da idu dalje. Ove ogromne plutajuće kade ne mogu imati samo jedan motor i jedan propeler ispod krme, ne, tu su brojni manji pomoćni motori koji pomažu manevrisanju brodom, kako kod pristanka u luku tako i na debelom moru a pogotovo u uskom Suecu i ostalim kanalima kojima se prolazi. Pa kako je onda moguće da se nasuče tako veliki brod, i to gotovo na suvo???
Zvanični izvještaj jeste da se nasukavanje desilo usljed jakih udara vjetra, koji je pomjerio brod udarajući u velike količine kontejnera naslaganih na palubi, koji su pravili otpor, gotovo kao neko nepokretno kruto jedro. I zaista, ova grdosija je posrtala, krivudala, praveći neke čudne falusoidne oblike prije Sueca, a onda po ulasku u suženje kanala je počela da krivuda od obale do obale, kao što se može vidjeti na narednom linku, sve do konačnog zaglavljivanja između obala kanala.
Drugi zvanični podatak je bio da je do nasukavanja došlo i zbog kvara na kormilu broda. Ovo zvuči još čudnije od prvog uzroka, vjetra. Danas na svakom vozilu, pa čak i na najevtinijem, imate gomile senzora koji vas upozoravaju na nivo ulja, stanje kočnica, pregorjelu sijalicu, nevezani pojas i ko zna šta sve ne. Često vam i smetaju te često i nepotrebne informacije, pa sjetno pomislite kako je nekada sve bilo lakše i jednostavnije. Dakle, senzori su svuda, a pogotovo na tako skupim plovilima čija vrijednost zajedno sa svojim teretom iznosi kao BDP omanje države. Zar je moguće da na kormilu takvog broda, i ostalim upravljačkim mehanizmima nema senzora koji bi na vrijeme upozorili na kvar i problem?
Sedmodnevna blokada Sueca dolazi u vrijeme čudnih napetosti između SAD i Rusije, kada američki predsjednik potpuno neodmjereno ustvrdi da je ruski predsjednik ubica, priprijetivši mu da će da „plati visoku cijenu“, ma šta to značilo u novoj američkoj diplomatiji. Naravno ni ruska politika nije ostajala dužna, pa je Marija Zaharova sarkastično prokomentarisala posrtanje američkog predsjednika na stepenicama aviona ustvrdivši da je sasvim moguće da ruski hakeri stoje iza naglog naleta vjetra koji je gotovo oborio sa nogu američkog predsjednika.
Ova diplomatsko sarkastična šarada dolazi poslije brojnih optužbi od strane političko liberalnih krugova u SAD o umiješanosti ruskih državnih hakera u nepravilnosti prilikom izbornog procesa. Naravno da niko nije objasnio otkuda onda milioni glasova putem pošte, dakle koverte a ne digitalni sertifikati, otkuda nepravilni birački spiskovi, otkuda čudno birani birački odbori koji su redom radili u korist upravo izabranog predsjednika SAD. Ali, to je njihova stvar, rekli bismo, jedini je problem kada ta njihova stvar postane i naša, a to onda nije lijepo.
Potpuno ispod radara je promakla informacija koja se ovih dana sakrila, usljed male krize u Suecu, da je Indija upravo pretekla Japan na listi najvećih svjetskih trgovinskih sila, te je sada ona treća trgovinska sila na svijetu iza Kine i SAD.
Od četiri najveće trgovinske sile tri su na Dalekom istoku, Kina, Japan i Indija. Ako njima dodamo i veoma žustre manje ekonomije kao što su Južna Koreja, Vijetnam, Malezija, Tajvan moramo da se zapitamo gdje je najveća ekonomska snaga danas. A Suec je ključna trgovinska ruta za trgovinu između Evrope i Dalekog istoka.
Isti izvor koji je donio problematičnu rutu broda, dao je i prijedlog rezerve rute za plovila od Dalekog istoka ka Evropi, a to je sjeverni put kroz Arktički okean i Sjeverno more sve do Murmanska. Prema njihovim tvrdnjama ova ruta je kraća čak za 7000 nautičkih milja, što uopšte nije zanemarljivo, a kompletnu rutu kroz ledom okovani Arktik sasvim bezbjedno mogu da održavaju ruski nuklearni ledolomci praveći iznova iz dana u dan plovni kanal sličan Suecu. Istovremeno se oglasio i iranski ambasador u Moskvi koji je predložio da se brodovi sa teretom usmjeravaju kroz Hormuc ka Iranu, a potom željezničkom mrežom da se tovar preko Irana i Rusije prebacuju na odredišta u Evropi. Zanimljiv prijedlog, pogotovo ako se prisjetimo kineskih inicijativa za novi Put svile koji u sebi uključuje i rusku transibirsku željeznicu koja se u Evropi ignoriše već više od 120 godina.
Naravno da su ova dva prijedloga ostali bez odgovora, niko se nije oglasio čak ni na provokacije o čudnoj plovnoj ruti, ili čudnom posrtanju Ever Green-a, pa čak ni onda kada je u Kini kamion sa kontejnerom iste kompanije zakrčio autoput samo nekoliko dana poslije, na gotovo istovjetan način na koji je njihov brod zakrčio Suec.
Zanimljiva i gotovo nevjerovatna koincidencija.
To što upravo Kina, Indija, Japan i druge zemlje Dalekog istoka trpe najviše štete blokadom Sueca, je naravno ponovna koincidencija, kao što je i veliki otpor prema Sjevernom toku II, ili prema iranskoj nafti, ili upotrebi bilo kojeg drugog sredstva plaćanja u međunarodnoj trgovini, osim američkog dolara. Sve su to samo koincidencije ili kako je to tragično inovirano u svjetskoj diplomatiji 1999. godine „kolateralna šteta“. Dakle, to je onaj trošak ili neželjeni gubitak koji se dešava, ali nekim drugima, vama nikada. Vođeni tom analogijom, pitamo se, ili ne pitamo nego tvrdimo čak, da ovakvo zakrčenje kanala u Panami prosto nije moguće, ali eto pred nama je, vidjećemo.
Američka Tajna služba ima običaj da daje kodna imena svim američkim zvaničnicnima, od prvokoljenovića pa nadole. Na narednom sajtu možete vidjeti kako se koji zvao u posljednjih 60-70 godina.
https://en.wikipedia.org/wiki/Secret_Service_code_name
Ima tu veoma zanimljivih nadimaka i imena koja najčešće kratko i sažeto opisuju ličnost koju obezbjeđuju. To ime, ili nadimak ostaje nepromjenjen bilo kada, uprkos promjeni statusa te ličnosti, Tree ostaje Tree ma šta vi uradili u međuvremenu.
Interesantno jeste da je kodno ime bivše prve dame SAD i ministra vanjskih poslova SAD naknadno, Hilari Klinton upravo Ever Green. Zanimljivo!!!
Svaka sličnost je slučajna ili maliciozni umetak dokonih ljudi!!!
Tekst je objavljen na portalu Frontal.rs