PRIČA JEDNE PORODICE

Staru godinu smo završili jednom toplom pričom o teta Dani, kao čestitka svima uz najbolje želje za Novu Godinu. Ovu Novu 2024. godinu počinjemo uz nadu i optimizam koji bi trebalo da nas prate tokom cijele godine, sa pričom jedne porodice.

Ivana i Zoran su mlade osobe. Imaju oni svoju lijepu brojnu porodicu, djecu, roditelje, prijatelje ali imaju oni i svoje snove, snove za koje žive i za koje se žrtvuju znajući da je ovakav život ispravan i da će jednog dana da donese svoje plodove, kako to i treba da bude.

Danas svjedočimo pokušajima i nastojanjima da se korača „koracima od sedam milja“, da se u što kraćem roku postigne uspjeh i neka lična blagodet koja će da obezbijedi i sve potonje generacije koje dolaze za nama. Istina je da su ti pokušaji „koraka od sedam milja“ vidljivo „uspješni“, da svjedočimo velikim iskoracima pojedinih i da oni isti žele i misle da će to da traje do vijeka. Ali, oni zaboravljaju na jednu prostu stvar koja je lako vidljiva ako se samo malo zagrebe po našoj tradiciji i istoriji, svaka generacija za sebe bira svoj put, često potpuno drugačiji od prethodnika. Brzina nije dobra ili kako narodna poslovica kaže „Što je brzo, to je i kuso“.

Zato je recept za sreću i uspjeh jednostavan, gradi polako, istrajno, uživajući u svakom novom danu izazova koji ste stavili pred sebe. Naravno, morate i da volite to što radite, a kako drugačije da bude.  Ivana i Zoran rade upravo tako, oni grade svoj porodični posao korak po korak.

Mogli su i oni otići negdje preko granice. Mladi su i vrijedni, mogli su ali nisu. Oni su se odlučili da ostanu i da se bore, da se ne žale kako je sve loše, nego da svojim radom stvore bolji život za sebe u ovoj zemlji, njima i nama jedinoj u kojoj se osjećamo slobodno, svoji na svome.

^{Izvor: lična arhiva porodice Bijelić}

Već više od šest godina oni polagano grade svoje malo preduzeće svoj san. Sve je počelo pomalo slučajno, i naravno u tom trenutku veoma rizično. Odlučili su se da proizvode rakiju, domaći tradicionalni proizvod, ali na modernim i naučnim principima. Mala porodična proizvodnja je prerasla svoje početke, oni su registrovali i legalizovali svoju proizvodnju, brendirali su to jest zaštitili svoje proizvode. Od samog početka oni uče i usavršavaju se, pokušavaju da taj tradicionalni proizvod učine boljim, i uspijevaju. I ne samo to, oni ne samo da proizvode dobar proizvod koji lako nalazi kupce, oni i inoviraju. Tako je došlo i do proizvodnje „Ive Gostiljske“. Ovo je travarica u koju su oni pored poznate i u Unesku zaštićene trave Ive ugradili još šest različitih ljekovitih biljaka. Njihova originalna receptura se pokazala kao sjajna inovacija. Ova travarica redovno osvaja nagrade na raznim sajmovima tradicionalnih voćnih rakija, a to nije jedini njihov proizvod, imaju ih oni još. Na početku su morali da traže svoje mjesto na tržištu i sajmovima a sada Ivana i Zoran dobijaju pozivnice za učestvovanja jer njihovi proizvodi su prepoznati kao kvalitetni, a njih dvoje kao uspješni mladi ljudi.

Na samom početku su morali da kupuju voće kako bi ga preradili, a sada već imaju svoje zasade, oni grade svoje voćnjake i šire svoju djelatnost. Dakle oni koračaju korak po korak, oni prave trezvene planove koje vrijedne osobe poput njih mogu da ostvare. Ovako je nastala „Naša rakija“ koju su odsanjali i sanjaju Ivana i Zoran Bijelić i ovo je priča njihove porodice. Lijepa priča, želimo im mnogo sreće i uspjeha i ubuduće, kao i svim čitaocima ovog bloga.

Može se i u ovoj zemlji živjeti, ako ste vrijedni, ako imate svoj san koji pratite i vjerujete u njega.