POETUM
Poetum je internet magazin za književnost iz Beograda. Jedno od malobrojnih malih svjetala ili signala u noći koja nas okružuje, signala koji pokušavaju da nos kulture održe iznad vode. Lijepo je biti dio ove i ovakve priče. Pored klasičnog predstavljanja mene kao autora u obliku male biografije, tu su i tri odlomka iz posljednjeg romana i recenzija Sanje Radulović. U nastavku je intervju koji je sa mnom vodio Nenad Petrović, zadužen za razgovore sa autorima u ovom magazinu. Moram reći da je ovo bio veoma izazovan razgovor, za mene ni malo lak, ali na kraju sam priznajem, uživao u razgovoru.
Sa Predragom smo uradili i intervju za Poetum koji možete pročitati u nastavku:
1.Vaš omiljeni pesnik/pisac?
Nemam omiljenog pjesnika ili pisca. U različitim dobima života sam ih imao i iščitavao u potpunosti, ali se onda to ili preraste ili jednostavno naiđu neki novi izazovi novi horizonti. Kao dijete sam volio i odrastao uz Branka Ćopića i Marka Tvena, rekao bih da su oni najveći krivci što sam se zaglavio u knjige. Poslije su stizali mnogi, mnogi drugi pisci. Kao tinejdžer i mlad čovjek sam volio bundžijske pisce, one koji iskaču iz okvira mejnstrima kao Bukovski npr., poslije je to prerastalo u neke druge oblike čitanja i traženja nečega ispod površine očiglednog. Pored svih njih tokom godina čitanih i preživljenih teško je izdvojiti jednog, gotovo nemoguće ali ako moram neka to bude Pekić, vjerovatno naš ako ne najveći pisac onda najveći skriboman među piscima, ali priznajem, volim ga.
2.Ko je uticao najviše na vaš način pisanja?
Svi, ili niko od njih. Mislim da je moj stil pisanja potpuno originalan. Nije to samo moje mišljenje, neko bi rekao da je to i neobičan stil, ali jeste moj. Šta više, svi moji romani su potpuno različiti, stilski ali i tematski, jedan prijatelj mi je rekao da ne zna da sam to ja pisao mislio bi da su to sve različite osobe pisale. Otuda i ovakav odgovor na pitanje. Smatram da smo kao osobe od samog začeća u majčinom stomaku izloženi raznoraznim uticajima koje neko naziva i vaspitanjem. Postoji teorija po kojoj naš mozak pamti sve, čak i najmanje i najtananije emocije ili događaje kojima smo svjedočili. Sljedstveno tome i sve što smo ikada pročitali, čak i neke dosadne i glupe udžbenike u školi, uticalo je na nas i formiralo nas kao osobe. Naravno, kada čitate neke zaista vama bliske pisce u tom ranijem periodu, to vas pomalo usmjerava i opredjeljuje, brusi vam ukus a time i oblikuje način pisanja. Tako da zaista ne mogu reći ko je najviše uticao na moj način pisanja, jedino da nabrojim sve one koje sam pročitao u nekom ranom periodu prije nego sam postao svoj. A mnogo ih je, uzelo bi nam previše prostora ovdje.
3. Koji „klasik“ i priznati pesnik/pisac vam se ne dopada ili je precenjen?
Ne volim ovo pitanje jer diskvalifikuje. Ali, ako moram da odgovorim, pa ne dopada mi se kada nastane pomama za nekim i nečim, kada neko odjednom postane mnogo popularan što se najčešće dešava potpuno nekritički. Sljedeći kapitalističku mantru, najprodavaniji jeste najpopularniji a time i najbolji. Na jednoj od mojih zadnjih promocija novog romana, moderatorka je donijela sa sobom Andrićevu Ćupriju, jer su je uvodne rečenice moje knjige veoma podsjetile na to djelo. Ja sam joj objasnio da sam to namjerno uradio, istina odgovaralo mi je u tom kontekstu na samom početku romana, ali jesam namjerno napravio malu provokaciju. Andrić jeste zaista veliki pisac, ali nervira činjenica da u pojedinim našim knjiškim krugovima preovlađuje mišljenje da je sve počelo i završilo se sa njime, ne postoji želja ni volja da se odmakne od njega. Usput, jedan moj prijatelj sjajan pjesnik i pisac zanimljivog prezimena Sokolović, koje se može povezati sa Andrićem i njegovim djelom, misli da je Andrić precijenjen pisac. Ja ako bih morao da biram, ja bih se opredijelio za Paola Koelja. Ovim se vraćam na kapitalističku mantru najboljeg, pa pored Biblije najviše knjiga ikada je prodala Agata Kristi. Ali, Koeljo je pristiže po prodaji čini se.
4. Koji pesnik/pisac je potcenjen ili nepoznat iako bi po vama trebalo da bude poznat široj javnosti?
Evo ja na primjer (smijeh). Ma meni se čini sa su svi podcijenjeni do nekog srećnog spleta okolnosti kada neko djelo dobije neku nagradu pa svi poblesave za njime. Nažalost mi živimo u vremenu velikog pomanjkanja kritičke misli. Društvene mreže, koje mogu biti blagoslov za razmjenu mišljenja, pretvorile su se u pljuvaonice i carstva neukusa umjesto razmjene ideja i mišljenja.
5. Kojoj knjizi i pesniku/piscu se uvek rado vraćate i čitate iznova?
Nekada sam neke pisce pomno iščitavao, neka veoma obimna djela sam umio pročitati po tri ili četiri puta. Odavno to već ne radim. Ali volim se podsjetiti i otvoriti ponovo djela Kiša, Pekića, Danka Popovića, Gorana Petrovića.
6. Koju knjigu niste uspeli da završite čitanje?
Ponekada mi bude žao što nisam toliko pametan da ostavim neku knjigu koja mi zaista ne prija. Radoznalost je mnogo snažnija pa se nadam sve do kraja da će me knjiga iznenaditi, pa je na kraju završim. Teško, zaista teško sam završio Bolanjov roman 2666, ali se nisam pokajao, šta više.
7. Šta vama predstavlja pisanje i koliko vam je značajno?
Pisanje je način života. Oni koji pišu, ali koji zaista pišu a ne oni koji se pisanjem bave radi novca i prestiža, to znaju. Ono je bijeg od stvarnosti, usamljenički posao koji ispunjava i obuzima, u kojem uživate dovodeći sebe do krajnjih granica psihičkih snaga. Pisanje je kao opijat, naizgled bezazlen ali veoma moćan opijat u kojem uživate, patite, umirete i rađate se iznova sa svakom napisanom stranom, pjesmom, knjigom. I onda tražite još…
8. Koji ljudi, događaji ili osećanja vas najviše inspirišu da pišete?
Književnosti su veoma drage osobe na rubu društva, ili kako ih najčešće nazivaju gubitnici ili luzeri. I to jeste tačno, takve osobe jesu najzanimljivije za studiju psiholoških profila. Mi živimo u zanimljivo vrijeme, a teško onome ko živi u takva vremena, mnogo je ljepše živjeti u dosadnim vremenima. Za pisca je ovo vrijeme blagodet, inspiracije je na pretek svuda oko nas. Nasilje, ratovi, tragične sudbine na jednoj strani a na drugoj nova generacija uspješnih i reklo bi se zadovoljnih, sve su to teme o kojima vrijedi pisati i o kojima ja pišem.
9. Koju knjigu biste voleli da ste vi napisali?
Bilo koju Koeljovu knjigu, ili bilo koju od ovog Dena Brauna pa da je prodam u milionskom tiražu (smijeh). A sad ozbiljno, pa neka to bude Majstor i Margarita, mada ih ima još koje su mi veoma bliske.
10. Kad ste shvatili da volite da čitate i pišete?
Kada sam dobio prvu slikovnicu, bio je to Petar Pan, na prvom zimskom raspustu. Bila mi je veoma mučna jer još nisam dobro čitao, ali je ostala u meni. Mnogo više o tome sam napisao u novom romanu „23 o snovima i legendama“ u priči Periske.
11. Šta trenutno čitate?
Kaskam, priznajem. Skoro sam završio Sitničarnicu, Gorana Petrovića. Znam da sam trebao mnogo ranije da je pročitam, sjajna knjiga. Tako i sada, mučim se već dugo (ali ne zbog knjige do mene je i mojih obaveza) sa Pekićevim Zlatnim runom. Napokon, nakon nekoliko godina i etapa čitanja, privodim kraju ovu nevjerovatnu knjigu.
12. Šta biste meni preporučili da čitam i zašto?
Pored prethodno navedenih možda da zavirite u Zahara Prilepina. Znam, znam na zlu je glasu kod ovih novomejnstrimovaca, voukovaca i sličnih, ali je sjajan pisac iako izgleda kao grubijan, doduše i ja pomalo ličim na njega.
13. Da li trenutno pišete ili pripremate novu knjigu?
Da. Na pola sam ili malo više novog romana. Pripremljeno mi stoji jedno non fiction djelo u tri toma, malo je izazovno za objavljivanje, obimno. Pišem povremeno za neke časopise i portale, tako da je pisanje kao što rekoh, moj život, pored porodice i prijatelja. Dakle 3P.
14. Da li se bavite i nekom drugom umetnošću osim pisanja?
Ne, mada jesam eksperimentisao nekada. Shvatio sam da sam to što jesam. Primjera radi pisao sam poeziju nekada, ali sam prihvatio da to nisam ja. Ne umijem ja da se izrazim u kratkim versama, u malim slikama, treba mi veći prostor jednostavno. Nešto slično je bilo sa fotografijom, filmom, muzikom koje neizmjerno volim, ali nisam bio dovoljno dobar. Danas to koristim u svojim djelima na jedan zanimljiv način. U skoro svakom mom romanu mora biti bar jedna pjesma, poigravam se sa slikom i zvukom, tako da to na neki način objedinjujem u svojim knjigama.