Mandolina kapetana Korelija

Vjerovatno je dosta vas gledalo ovaj film. I ja sam, prilično davno jer je snimljen 2001. godine. Lijep, blještav, zavodljiv holivudski uradak koji vam nudi blistave tirkizne slike Egeja, pomalo izmaštano ostrvo Kefaloniju, lijepu ljubavnu priču, malo tragike, taman onoliko koliko Holivud to dopušta, da se malo zaplačete, nakon čega će naravno doći hepi end i vi ćete radosno otići iz bioskopa ili ako gledate kod kuće sa supružnikom, poželjeti da sve to odsanjate ponovo nekoliko metara dalje, sa njim ili sa njom.

Nikolas Kejdž, meni nikada simpatičan ali u ovom filmu „neodoljiv“, Kristijan Bejl, koji je imao i mnogo boljih uloga, sjajni Džon Hart je vjerovatno najbolje izgradio svoj lik u ovom filmu, Irena Papas, sjajna grčka glumica koja glumi živi i umire očima i naravno neodoljiva za većinu muškaraca pa i za mene, sjajna Penelopa Kruz. Glumački drim tim koji su sakupili producenti, a uništio i razorio režiser čije ime ne želim ni da pominjem uz nesebičnu pomoć scenarista.

Treba biti veoma maštovit i nadaren da u dva sata filma skupite toliko nasumično odabranih scena, toliko nepovezanih i neodrživih odnosa među protagonistima. Ali, istovremeno ta maštovitost djeluje u drugom pravcu veoma solidno, film je čak dobio jednu nagradicu (zato ja nagradama već odavno ne vjerujem) i imao je solidan broj gledalaca, bio je potpuno isplativ.

Sasvim slučajno sam naišao kod lokalnog prodavca koji mi mnogo duguje na knjigu pod istim naslovom. Nikad čuo za nju, za film jesam ali sam ga prilično zaboravio, pa uzeh knjigu na probu iliti lizing da vidim o čemu je riječ. Luj de Bernije je pisac, iako potpuno francusko ime i prezime u pitanju je Britanac. Onomad, za vrijeme francuske revolucije dosta je Francuza izbjeglo u Englesku i ostalo tamo. Otuda njegovo francusko ime kao i kod fudbalera Pola Gaskonja i sličnih. Na poleđini knjige hvalospjevi iz raznih novina. Literary Review, Daily Telegraph, Independent, Daily Mail, utrkuju se ko će dati što bolje a što kraće osvrte. Odrasli smo odavno, znamo da se ti osvrti plaćaju. Ne vjerujemo im ni trenutak.

Počinjemo sa čitanjem i vidi čuda, ova knjiga izgleda zaista jeste dobra. Nije brzočitajuća ali jeste dobra. Bernije se malo zavlači i odvlači pažnju čitaocu, odlazi u istorijsku fikciju kroz duge unutrašnje monologe koji stvaraju istorijski kontekst, ponekad je pomalo dosadan, ali pliva i gura dalje. Kao i većina anglosaksonskih pisaca on pomalo boluje od sindroma viška stranica, ali to je vjerovatno krivica-zasluga njegovog urednika i izdavača. Nikad nisam spoznao zašto su knjige iz tog dijela svijeta najisplativije ako imaju 450-500 stranica. Valjda najbolji odnos uloženog i profita, ko bi ga znao. Ali, Bernije i dalje pliva.

Dolaskom do kraja romana, dobijam neodoljvu mazohističku želju da mučim sebe i pogledam film ponovo. Zaboravio sam ga u međuvremenu, krečana, šta li, ili jednostvano to nije bio takav film da se pamti. Bilo je ovo drugo, ipak.

Film nije dobacio ni blizu ovog romana, osim u slikovitim bojama Egeja. U svemu je podbacio, a najviše u samoj činjenici da on počinje negdje na oko pola romana, da su se scenaristi usudili da potpuno promijene kraj pa čak i i da oskrnave neke zaista dobro izgrađene karaktere. Kada bi se zaista snimalo prema filmu, Irena Papas koja je glumila Drosulu bi zasigurno dobila Oskara, ovako, njen lik je isječen i nedorečen kao i većina. Jedini spomena vrijedni glumački uzleti su bili dr Janisa kojeg je glumio sjajni Džon Hart i naravno Penelopa Kruz.  Ovo je muško-subjektivno mišljenje, naravno.

Bernije je napisao dobar roman, u nekim dijelovima možda preambiciozan, predetaljan, ali dobar roman. Njegova fiksacija na istorijskim detaljima je sjajna, više možete naučiti iz ovog romana nego iz mnogih istorijskih čitanki. Trudio se da psihološki razvije likove i uspio je u tome, shvatićete to kada dođete do kraja ovog romana. Čini mi se da je imao veliki uzor u Markesu i njegovoj Ljubavi u doba kolere, ali, ne zamjeram mu ako je tako. Jedino što ne shvatam, zašto nije napisao mnogo veću knjigu, komotno je mogao ovaj roman pretvoriti u skoro duplo obimniji a samim time i bolji roman. Ali, vjerovatno su urednici kumovali tome. On je ipak prezadovoljan što mu je roman otkupljen i snimljen, makar i ne liči na sebe.

I zato: ukoliko ste gledali ovaj film, obavezno pročitajte ovaj roman. Ukoliko niste gledali ovaj film, pročitajete roman i zaboravite na film. Ukoliko ste gledali film i pročitali roman… e pa šta da vam radim, pišite o tome kao i ja.