FUSNOTA o FUSNOTAMA
O knjizi „Fusnote“ Sanje Radulović
Fusnota je riječ njemačkog porijekla koja označava bilješku, napomenu stavljenu na dno stranice teksta. Fusnota dodatno objašnjava ili upućuje na dodatno objašnjenje, a može sadržavati citat ili referencu za dio teksta uz koji je postavljena.
Ovo je zvanično pojašnjenje termina ili riječi fusnota. Na tragu ovog pojašnjenja možemo tražiti i smisao nove knjige Sanje Radulović. Jednostavan i efektan naslov upućuje na zabilješku i pojašnjenje odnosno na referencu prethodno napisanog. Mene je ova knjiga upravo na to podsjetila, na prethodne Sanjine knjige, a priče u ovoj zbirci su čini se neke teme koje se nisu stigle ili mogle uklopiti u njen roman ili prethodne zbirke kratkih priča, a svakako zaslužuju da budu objavljene i čitane.
Iz obimne kolekcije napisanih priča (čini se da je ova književna forma pored poezije Sanji najbliža) odabrala je ove koje stoje pred nama u njenoj najnovijoj kolekciji priča ili zvanično zbirci kratkih priča. Kako sama kaže, sve priče ovdje predstavljene imaju jedan zajednički imenitelj, govore o osobama koje žele da budu shvaćene, ali im to nerijetko neuspijeva. Ova prethodna dupla negacija nije slučajna, ona na neki način opisuje likove iz Sanjinih priča, koji se redovno nalaze u situacijama na rubu opstanka ili rubu živaca, kako svojih tako i onih sa kojima dijele život, a onda posljedično i sa čitaocima.
Potrebna je hrabrost izreći ono što Sanja piše, a mnogo veća hrabrost je potrebna to zapisati i objaviti, ovdje kod nas, na ovom prostoru u ovom vremenu. Neki namćor će možda pomisliti da su ovo feminističke teme, i biće u pravu, iako namćor neće razumjeti da feminizam nije samo borba za prava žena nego je to i način življenja i promišljanja, govorenja istine hrabro i bez ustezanja. Dakle, feministkinje nisu neke zle žene koje žele muškarcima nešto da otmu, nego su prije svega osviještene osobe koje znaju svoje mjesto u društvu i svojim stavovima se bore za njega sa punim pravom. U tom smislu ja i Sanju doživljavam kao feministikinju, ženu koja svojim pisanjem zauzima stavove i ne plaši se da napiše i objavi ono što misli. U ovoj konstrukciji riječi se i krije problem koji se nažalost sve češće pojavljuje u svom najgrubljem obliku, NE PLAŠITI SE.
Nažalost suočeni sa čestim i prečestim pojavama nasilja nad ženama kod nas i u okruženju, svijet da ne pominjemo. Skoro da smo se i navikli na vijesti iz crne hronika da je neki muškarac pretukao a sve češće i ubio ženu. To je nedopustivo, to je žalosno, ali to je nažalost naša stvarnost. Zato s pravom možemo reći da ovakvo pisanje kao što je Sanjino i te kako ima smisla i potrebu da se iskaže i pokaže.
Stoga i govorim, mada se čini da sam malo odlutao od teme, da je Sanjino pisanje hrabrost, koja se ogleda u borbi sa samom sobom da pogleda u sebe, da se zagleda i kaže ono što misli, odnosno da napiše ono što misli, što je i veća hrabrost, jer izgovorene riječi otplove i zaborave se, ali napisana riječ ostaje kao takva zauvijek.
Ono što se meni posebno dopada u Sanjinom pisanju jeste sjajan ulazak u mnoge likove svojih priča, likove koji nemaju nikakve veze sa njom na prvi pogled. Neki pisci ostvare velike karijere pišući isključivo o sebi i svome životu. Sanja se usuđuje ući u „tuđe“ likove, one koji nisu ona, jednostavno se poigravajući maštom sa njima i tražeći priču koju ti likovi pričaju. Njeni likovi nerviraju čitaoca ponekada, bude neke emocije koje vam se ne dopadaju, oni govore ili čine ono što se rijetko i nerado govori, ali time su oni još životniji, realniji, osobe koje postoje i žive tu pored nas, a možda smo i mi sami takvi. Kada pročitamo Sanjine priče pa se zamislimo, uopšte nije nemoguće da se i sami prepoznamo u nekom od njih.
Nisu svi glavni likovi Sanjinih priča žene, ona se usuđuje ući u lik muškarca i progovoriti veoma ubjedljivo kroz njega u priči Na dan kad sam rođen, što je veliki udarac za namćore koji se pitaju kako se ona to usuđuje, e pa usuđuje, a vi vidite da li je to dobro. Ja mislim da jeste!
Minimalističko grafičko rješenje za omot knjige je veoma simpatično, pogotovo onima koji vole Bijeli album Bitlsa, kao ja na primjer, ali je pored neobičnog i efektnog naslova nekako prirodan odabir oblika ove knjige, koja i jeste na neki način crni zapis na bijeloj podlozi o nama i društvu ili društvima koja nas okružuju.
Na prvom predstavljanju knjige u publici je bilo dosta žena, ali ne samo njih. Sve su one čini se došle da čuju riječi koje i same možda izgovaraju ili misle duboko u sebi. I sve su bile oduševljene prepoznavanjem u pričama koje su to veče predstavljene. Nekome je priča Dobro mama bila zvono koje alarmira, priču koju poznaju i te kako, pa su je zajedno proživjele i doživjele. Neki su opet isticali priče poput Bengalske smokve ili (Ne) poželi sobu sa akvarijumom ili Nemaš naslov, ukusi su različiti naravno, ali su se svi složili da je zbirka odlična i da će svako naći nešto za sebe posebno pored svih ostalih dobrih priča koje tu stoje. I naslovi priča su neobični, intrigantni i zavodljivi, kao i sam naslov zbirke. Tu se vjerovatno krije pjesnikinja Sanja preobučena u proznu spisateljicu, ali ne može stih iz njene priče da pobjegne, nekako se opet uplete, makar i krišom.
Ne bi me začudilo kada bi iz ovih priča jednoga dana iskočio roman, kao produžetak priče, kao nastavak življenja neke od junakinja ili junaka ovih priča. Čini mi se da neke od njih i te kako vape za većim prostorom u kojem bi još ponešto rekli ili rekle o sebi i svemu onome što ih tišti, gnjavi, usrećuje, onome sa čime žive, ma kako to teško bilo ponekada, ipak se isplati. Nadam se tom romanu koji će imati neke od ovih likova u njemu.
I na kraju treba reći da je ovo druga Sanjina knjiga ove godine. Nekako s proljeća je objavila zbirku poezije Za (š) to, a sada i zbirku kratkih priča Fusnote. Nije dakle njena inspiracija i kreativnost uopšte upitna, nego samo raspored zvijezda i slučajnosti koje vode do objavljivanja njenih knjiga, a tempo kojim je krenula ove godine, opasno ugrožava svjetski rekord Džonija Štulića u brzini objavljivanja. Nešto se mislim da ako se zvijezde ponovo zaigraju sa Sanjom, možda i obori ovaj Džonijev rekord, šanse postoje 😊