AGE of AQUARIUS
Da li se sjećate sjajnog filma Kosa? Ako ste preskočili ili malo smetnuli sa uma, radi se o filmu režisera Miloša Formana iz 1979. godine. Ovaj genijalni Čeh koji je morao napustiti svoju domovinu nakon događaja 1968. godine, a prije ovog je imao nekoliko odličnih filmova, kao što je Let iznad kukavičijeg gnijezda ili Amadeus naknadno. Dobio je gomile nagrada za svoj rad ali je Kosa bila njegova velika prekretnica i veliki iskorak u svijetu filma ali i kulture uopšte. Čini se je ovaj film obilježio Formana zauvijek ali i američko društvo.
Tradicija mjuzikla u američkoj kulturi je veoma izražena, Brodvej se ne može zamisliti bez muzičkih predstava, ali su one sve do kraja šezdesetih godina bile tipizirane, veoma predvidljive, iako uvijek veoma kvalitetne. Ipak, tadašnje društvo uslovljeno hipi revolucijom i rastućom pop i rok kulturom počinje da se mijenja, pa i pozorišno-muzički izražaj. Vjerovatno vam imena Džeroma Ragnija (Gerome Ragni) i Džejmsa Radoa (James Rado) ništa neće značiti ali oni su pisci pozorišnog mjuzikla Kosa koji je na scenu prvu puta postavljen 1967. godine. Kompozitor je bio Galt Mekdermot (Galt McDermot) U vrijeme previranja u američkom društvu zbog nesrećnog rata u Vijetnamu u koji se administracija trapavo upetljala, došlo je do opšteg antiratnog pokreta do tada neviđenog bilo gdje, pa ni u SAD. Ne mali doprinos antiratnoj kampanji je dala i predstava Kosa, koja ima rekli bismo jednostavan i pomalo naivan narativ ali svakako opšteprihvaćen i veoma popularan. Predstava se vrlo brzo proširila, bila je veoma izvođena i veoma gledana u raznim pozorištima širom svijeta.
Rat u Vijetnamu je napokon završen 1975. godine, nakon više od deset godina trajanja, nakon gubitka 58 000 američkih života i preko dva miliona vijetnamskih, sramotnim i traumatičnim povlačenjem američke vojske. Rat je završen ali ostale su rane da se liječe vremenom i zaboravom. Neki su mislili da je i kutura pozvana da kaže nešto na tu temu, da i kultura na svoj način može da pomogne ranjenom društvu. Nastala je čitava serija antiratnih filmova koji su vijetnamski rat uzimali kao temu za kritiku društva ali i za prikaz drugačijeg pogleda na budućnost. Tada dolazi i do realizacije filma Kosa. Možda kasno, a možda u pravo vrijeme. Činjenica je da je Miloš Forman u međuvremenu sazreo u velikog režisera i da je on ovu nekada popularnu a tada već pomalo zaboravljenu pozorišnu predstavu načinio globalnom. Film za razliku od pozorišta nema tako ograničen broj gledalaca, a stvaraocu nudi mnogo više scenskih i muzičkih mogućnosti.
Centralna tema ovog mjuzikla jeste upravo pjesma koja je i naslov ovog teksta, Aquarius ili Vodolija. Ovo je vjerovatno i najbolja muzička numera ovog mjuzikla, mada, ukusi su različiti pa vam se možda više sviđaju neke druge, takođe sjajne pjesme iz ovog filma. Aquarius otvara film sa izuzetno dobrom plesnom tačkom sa velikim brojem učesnika, koji kao da se igraju po Central parku u Njujorku, pjesmu sjajno i nadahnuto izvodi Ren Wuds (Renn Woods).
Kako rekosmo, ima još veoma dobrih pjesama u tom filmu ali Aquarius i danas ima svoju težinu i popularnost. Za tako staru pjesmu u današnje vrijeme hiperprodukcije, veoma često ćete je čuti na radio stanicama. A o čemu to ona govori?
“When the moon is in the Seventh House
And Jupiter aligns with Mars
Then peace will guide the planets
And love will steer the stars
This is the dawning of the age of Aquarius
Age of Aquarius
Aquarius
Aquarius
Harmony and understanding
Sympathy and trust abounding
No more falsehoods or derisions
Golden living dreams of visions
Mystic crystal revelation
And the mind’s true liberation
Aquarius
Aquarius…”
Source: LyricFind Songwriters: James Rado / Gerome Ragni / Galt Mac DermotAquarius / Let the Sunshine In (The Flesh Failures) lyrics © Sony/ATV Music Publishing LLC
Astrolozi nam tvrde da nemaju samo ljudi horoskop, nego i čovječanstvo, planete pa samim time kompletan Univerzum. Taj horoskop je isti kao onaj koga znamo svi, sa svim zodijačkim znakovima i ponašanjima, ali sa jednom malom razlikom. Era ili epoha trajanja jednog horoskopskog znaka kod planeta ili Univerzuma je mnogo mnogo duža. Ona traje preko dvije hiljade godina, tako je epoha Riba nastupila otprilike u vremenu rođenja Hrista, a sada nekada nastupa ili je nastupila epoha Vodolije ili Age of Aquarius.
Rozenkrojceri su mistično ezoterično, prilično tajno društvo koje se bavi i ovim tumačenjima. Tako su oni predvidjeli da doba Vodolije nastupa 1968. godine, što je očigledno i bio povod ili inspiracija kreatorima mjuzikla Kosa, koji su i sami vjerovatno hipi revolucionari težili promjeni na bolje u svome društvu ali i u ukupnoj ljudskoj civilizaciji. Ponadali su se i tražili promjene kao i mnogi drugi mladi ljudi tokom te buntovne revolucionarne 1968. godine. Nastale promjene su bile male, gotovo nevidljive, spore i nedovoljne. Mnogi su odustali razočarani neispunjavanjem proročanstva, ali su se i dalje nadali da će ta progresivna osvještena generacija mladih ljudi jednog dana, kada dobiju svoje pravo u politici načiniti velike stvari i povesti čovječanstvo u svjetliju budućnost.
Kako politika ima svoj ritam, koji nije kompatibilan sa nemirnim mladim ljudima i revolucijama, trebalo je čekati decenijama da pripadnici buntovne hipi šezdeset osmaške generacije steknu pravo da stanu u red za osvajanje vlasti, da malo ostare. To se desilo tek početkom devedestih godina, dakle u zadnjoj dekadi dvadesetog vijeka. Na scenu su stupili upravo pripadnici hipi pokreta u obliku Bila Klintona i njegove supruge Hilari, Ala Gora ali i drugih nekada mladih hipija koji su sada bili u ranim pedesetim godinama svojih života.
Međutim, ništa se nije desilo. Možda je naslijeđe proteklih malo starijih političara koji su na svijet gledali drugim očima bilo preveliko. Ratovi su se nastavili. Nikako nije dolazilo to doba mira razumijevanja i opšteg povjerenja. Dolazio je i Milenijum, završetak jedne epohe u numeričkom smislu, vrijeme koje su mnogi iščekivali sa nestrpljenjem ali i dalje se ništa pozitivno nije dešavalo. Štaviše, došao je 11. septembar, stvari su se usložile, ratovi proširili. Čitava prva dekada novog milenijuma je prošla u trzavicama, niko već odavno nije mislio o eri Vodolije, imali smo preča posla.
Onda je došla i velika kriza koja je zaprijetila da uništi sve. Ipak, za one optimistične desila se ogromna promjena, nemoguća reklo bi se, prvi crni američki predsjednik. Uz to pametan i lijep čovjek, progresivan i plemenit. Da li je sada zaista nastupilo doba Vodolije? Međutim, ratovi su se nastavili, novi sukobi i nova žarišta. Gorio je Bliski Istok i Sjeverna Afrika, otpočeli su sukobi i u Ukrajini. I pored dva predsjenička mandata prvi crni američki predsjednik nije učinio ništa na elementarnoj zaštiti svog naroda, afro amerikanaca prije svih a ništa bolje nisu prošli ni ostali. Kapital se selio iz Amerike, ljudi su ostajali bez posla a ratovi su trajali.
Potom je došao populista koji je rekao „Amerika first“ i vrlo brzo stao na žulj mnogima. Njegov mandat su obilježili protokolarni skandali, žučne rasprave i vatrene objave na društvenim mrežama. Uskoro je stekao toliko neprijatelja da je bilo očigledno da će teško doći do drugog mandata.
Teorije zavjere nisu nikada bile tako popularne, nikada nisu bile tako zastupljene kao u protekloj 2020. godini. Pojavom novog soja virusa Covid 19 koji je blokirao svijet suočeni smo sa elementarnim preživljavanjem. Ali, ne samo od pandemijskog virusa koji je očigledno opasan i prisutan, nego preživljavanjem suočeni sami sa sobom. Lock down ili zaključavanje je odjednom postalo normalan režim ponašanja država, policijski čas kao obilježje mjera u ratu ili u totalitarnim državama postaje najnormalnija pojava u svim demokratskim državama. Skučena putovanja, otkazane sportske manifestacije, kultura na izdisaju, privreda u kolapsu.
I opet, i pored svega, države nekako preživljavaju. Štaviše, neke čak postaju i snažnije.
Najznačajniji svjetski politički događaj cirkus hepening koji se dešava svake četiri godine, ovaj puta je obilježen neviđeno ružnom i skandaloznom kampanjom dvaju glavnih kandidata za predsjednika SAD. Obojica su predstavljala sebe kao ultimativnog spasioca društva i države, prijeteći da će onaj drugi da uništi sve pozitivno i donijeti mrak. Mediji su angažovani nikad više nego do sada. Demonstracije, incidenti i veoma povišene tenzije među ljudima u iščekivanju izbornog dana.
Na sam dan izbora, u najrazvijenijoj demokratiji na svijetu sa najvećim tehnološkim mogućnostima, glavna tema nije demokratija nego laž i mimikrija. Izborne prevare, lažni glasački listići, lažni glasači, krivotvoreni zapisinici biračkih odbora i šta sve ne još! Da li je moguće da se to dešava u Americi? Pa to su optužbe i tehnike rezervisane za zemlje trećeg svijeta a ne za najveću i najmoderniju demokratiju na svijetu. Kandidati ne priznaju poraz, samo pobjeda je važna. Kandidati se ne poštuju i ne vole. Da nema lažnih ukočenih osmijeha reklo bi se da se mrze i gore od toga. Da li je vlast zaista toliko važna ili je u pitanju nešto mnogo veće i značajnije?
Aquarius je napokon stigao u decembru 2020. godine. Tako tvrde mnogi priznati astrolozi, da je 1968. godina bila greška, da je sada napokon stiglo pravo vrijeme vodolije. Stiglo je vrijeme ljubavi i sloge, razumijevanja i mira, prosperiteta i sveopšteg uvažavanja. Ovo razdoblje bi trebalo da potraje narednih 2000 i nešto godina. Valjda će nam toliko biti dovoljno da se presaberemo i spasimo. Da popravimo štetu koju smo načinili i nastavimo dalje.
Tokom 2020. godine mnogi su davali svoja mišljenja, predviđanja i pravce kuda treba ići. Proricanje sudbine je postao veoma popularan i reklo bi se veoma unosan posao. Neki od njih, poput Bila Gejtsa nisu bili omiljeni ali je svaki njegov nastup detaljno slušan ili isčitavan. Da li ćemo zaista biti čipovani? Da li je potrebna nova vakcina koja će da nas spasi od samih sebe? Neki uticajni, a i pomenuti Gejts su spominjali „Novi restart“ koji će se desiti početkom 2021. godine. To nam je izgleda potrebno, ali ne samo radi Covid 19, nego i radi ukupne budućnosti čovječanstva. Slučajno ili ne, ovaj restart se savršeno uklapa sa dolaskom nove ere Aquariusa, vremenom mira i prosperiteta koje nas očekuje.
I tada se dešava juriš na Capitol Hill. Nevjerovatno, to treba da se dešava u nekim zemljama trećeg svijeta, to ne može biti u Americi. Ali desilo se. Kada pogledamo detaljno snimke tog juriša (koji je uvijek isti bilo gdje da se dešava) vidimo obične ljude, amerikance radnike, farmere, vozače kamiona, neko će reći posprdno “red nekove” u kariranim košuljama kako osvajaju ono što jeste njihovo, bar oni vjeruju da jeste. Nažalost, pale su žrtve, kao što to uvijek bude. Kongres je osvojen pa je vraćen, ali, sada će oko njega biti mnogo više policije i vojske. Da li se tako štiti demokratija?
Novi američki predsjednik je stupio na dužnost, u međuvremenu pokušavajući sve da odlazećem onemogući novu kandidaturu za četiri godine, impičmentom, opozivom na samo pet dana prije zakonskog odlaska.
Ono što ih obojicu spaja jeste da su i oni dio one hipi generacije u koju smo imali toliko povjerenja u koju smo polagali tolike nade. Istina, teško je ih je čak i zamisliti kao dio antiratnih protesta šezdesetih ili festivala u Vudstoku, ali da, oni jesu dio te generacije.
Ko zna, možda su tokom vremena ipak nešto usvojili od svojih vršnjaka. Još su mladi, ima vremena za njih, ali, da li ima vremena za nas….
Novi predsjednik ima 78 godina a odlazeći 74 godine. Da li je moguće da država od 350 miliona stanovnika nema mlađe kandidate da ih vode u ovim nemirnim vremenima u doba Vodolije?
Za četiri godine će novi predsjednik željeti novi mandat, a imaće 82 godine. Da li će ga inspirisati epoha Vodolije, da li će mu pomoći u ove četiri naredne godine da zaustavi ratove, da ne počne nove, da uspostavi toleranciju i razumijevanje, mir i povjerenje?
Ili je ipak doba Vodolije samo još jedna izmišljotina.